Ljubavlju i vezom napišimo ime

Jula 1995, žene Bosfam-a su spoznale svu veličinu tragedije u Srebrenici. Protjerane žene iz Srebrenice su stigle u Bosfam-ov Centar za žene u Tuzli (koji je u to vrijeme bio smješten u salonu namještaja Lesnina u Tuzli).

Žene, djeca i stariji su stigli, svako sa svojom žalošću. Čekali su i tražili svoje drage osobe – ljude koji “nisu došli…” Svako je imao priču o voljenoj osobi koja nije došla: sin ili sinovi, muž, otac, brat i braća, zetovi, rođaci, komšije, prijatelji…

Broj “tih koji nisu došli” je rastao od 1, 2, 3, 4, 5, …, 12, …, 16, …, 25, …, 30, …. UŽAS!!!

Broj nestalih osoba je bio toliko velik da je normalan čovjek bio nesposoban prihvatiti punu težinu strašne stvarnosti.

Očekivanje, nada, plač, očajanje, bezizlaznost – svaka osoba puna bola, svi zajedno prepuni tuge. Ove strašne emocije su postale dio naše svakodnevnice. Vrijeme je prolazilo , prva godišnjica tragedije se približavala – 11. juli 1996.

 

Kako svima pokazati veličinu tragedije u Srebrenici?

Šta možemo učiniti? Znamo da žene širom svjeta pokazuju osjećaje na različite načine..
Šta mi možemo uraditi za naše nestale, drage nam osobe ?
Kako pokazati da ih volimo, da nam nedostaju….?

I tada je u Bosfam-u rodjena ideja “LJUBAVLJU I VEZOM NAPIŠIMO IME…

I počeli smo: U Tuzli smo 14. juna 1996.god. uputili sledeći

 

POZIV ženama:
Na osnovu razgovora sa ženama pokrećemo akciju
“LJUBAVLJU I VEZOM NAPIŠIMO IME…”

Svima je dobro poznato da je veliki – PREVELIKI broj nestalih osoba. Porodice ih traže, ne znaju istinu o njima.
Prijave nestalih osoba se popunjavaju, upisuju se imena. Puno je ispisanih papira, popunjenih formulara…
Uskoro će godina dana od kad se “DOGODILA” Srebrenica , a prošlo je više od 4 godine od kada su na našim prostorima počeli “NESTAJATI” ljudi. Vrijeme neumitno prolazi.
A NAŠIH NAJDRAŽIH NEMA… NAPIŠIMO NJIHOVA IMENA PONOVO, NAPIŠIMO IH LJUBAVLJU: I ZATO Pokrećemo akciju “LJUBAVLJU I VEZOM NAPIŠIMO IME…” ZA NAŠE NAJDRAŽE KOJI SU NESTALI – ZA SVAKOG OD NJIH POJEDINAČNO NAPRAVIĆEMO JASTUČE NA KOJEM ĆEMO VEZOM NAPISATI IME, PREZIME, GODINU ROĐENJA, MJESTO ODAKLE JE.
Broj nestalih je veliki. Broj jastučića koje treba izvesti je veliki. To ne mogu učiniti samo porodice – to ćemo učiniti svi zajedno.
Zato Vas pozivamo da se uključite u akciju: Možete se uključiti u akciju donacijom materijala I konaca za vez ili učešćem u akciji veza.
Pozivamo ŽENE I ŽENSKE ASOCIJACIJE da se uključe u akciju. Sve informacije možete dobiti na telefon 035/257-534 Bosfam – Tuzla ili u Radionicama BOSFAM-a .

 

POZIV ZA VEZENJE JASTUČIĆA JE BIO PRIHVAĆEN KOD HILJADA ŽENA. IGLA, KONAC I VRIJEDNE RUKE BOSANSKIH ŽENA

Hiljade ženskih ruku vezlo je imena nestalih osoba na jastuke. Svaki od ovih jastučića predstavljao je želju žena iz Bosfam-a , -želju rođenu u isto vrijeme kad i ideja za vezenje jastučića – da se makar neko od nestalih osoba pojavi , da makar neko postane sretan… Hiljade vezenih jastučića sa imenima naših nestalih su sada prepoznatljiv znak nestalih- nama dragih osoba . Nestale osobe su dio svih nas, Izvezeni jastučići napravljeni u Bosfam-u su naš doprinos traženju istinu o nestalim osobama, zahtjev za kaznu svih počinilaca zločina i svih onih koji su učestvovali u masakru i svih onih koji ga nisu spriječili. Nadamo se da oni će jastučici imati svoje mjesto u Memorijalnom centaru u Potočarima.

BOSFAM-OVA ŽELJA JE DA SE TRAGEDIJA SREBRENICE NIKAD I NIKOM VIŠE NE DOGODI.

Prvo predstavljanje vezenih jastučica za NESTALE iz SREBRENICE; press konferencija, Mejdan, Tuzla 11. juli 1996.

Vezeni jastućići – prvi simbol nestalih iz Srebrenice su dati udruženju “Žene Srebrenice “ koje svakog 11.u mjesecu svojim mirnim protestom I jastučićima sa ljubavlju izvezenim imenima nestalih traže istinu I pravdu:

“ISTINA NAMA – KAZNA ZLOČINCIMA!”